KAD BI BILO MOGUCE...
prebaciti se do BH kad pozelim, kad me miris zraka/snijega podsjeti na odredjene momente i onda me obuzme sjeta...tuga i steta golema kakva nam je zemlja mogla biti,a sta su napravili od nje!
 |
Otvori blog |  |
"Natjecite se u dobru" - (Al Maida:48)..... “Ti sa svakim – lijepo! Trazi da se cine dobra djela, a neznalica se kloni!” - (Al- A'raf:199)
prebaciti se do BH kad pozelim, kad me miris zraka/snijega podsjeti na odredjene momente i onda me obuzme sjeta...tuga i steta golema kakva nam je zemlja mogla biti,a sta su napravili od nje!
Allah dz.s., pa sve ima smisao, makar nekad bio i neshvacen. Inace bi covjek poludio u odredjenim momentima.
Jedan student je jednoga dana setao sa svojim profesorom kojeg su inace zbog njegove drustvenosti zvali nadimkom “Prijatelj studenata”.
Setajuci duz puteljka primijetili su par starih cipela odlozenih u kraj. Pretpostavili su da pripadaju starom covjeku koji je radio u polju i vjerovanto se vec spremao da privede posao kraju. Student se okrenu profesoru i rece: “Hajde da se s njim malo nasalimo. Sakricemo njegove cipele iza ovog grma, a onda cemo sacekati da vidimo njegovu reakciju i zbunjenost nakon sto ih ne nadje.”
“Moj mladi prijatelju”, rece profesor. “Ne bi smjeli zabavljati se na racun slabih i siromasnih ljudi. Vec, ti si bogat i mozes sebi priustiti veliko uzivanje i zadovoljstvo na racun ovog siromasnog covjeka. Ubaci u obje cipele po jedan novcic, pa cemo se sakriti i sacekati da vidimo kakav ce to efekat na njega imati.”
Student je uradio onako kako mu je profesor rekao, a potom su se sakrili iza obliznjeg grma.
Stari covjek je ubrzo zavrsio sa poslom te je krenuo sa polja prema puteljku gdje je bio ostavio svoj kaput i cipele. Nakon sto je obukao kaput ubacio je nogu u jednu cipelu, medjutim, osjetio je nesto cvrsto. Sageo se da vidi sta je to u cipeli, te je nasao novcic. Na njegovom licu je bilo primjetno cudjenje, ali istovremeno i divljenje. Uporno je gledao u novcic, okretao ga, te opet gledao i gledao. Potom je bacao pogled u svim pravcima, medjutim nikoga nije bilo na vidiku. Odlucio je da stavi novcic u dzep, a onda krenuo da obuce i drugu cipelu. No, iznenadjenje je bilo znatno vece kada je u drugoj cipeli osjetio jos jedan novcic. Njegovi osjecaji su ga savladali te je pao na koljena i glasno poceo zahvaljivati Allahu, pri cemu je spominjao svoju bolesnu zenu, djecu koja nisu imala sta da jedu, a koja su sebebom udjeljivanja nepoznate ruke spasena od umiranja od gladi.
Student je bio vidno ganut dok su mu suze punile oci.
„I?” obrati mu se profesor. “Zar nisi zadovoljni ovim vise nego salom?”
Mladic odgovori: “Danas sam dobio lekciju koju nikada necu zaboraviti. Sada razumijem smisao rijeci: “Bolje je dati nego uzeti!”
U zoru je podno stabla iznikao malen Cvijet. I tek što je otvorio oči, ugledao je Stablo. - Ti si, sigurno, veliki Cvijet - reče mu. - Ne, ja nisam Cvijet. Ja sam Stablo - odgovori Stablo. - Kakva je razlika izmedju Stabla i Cvijeta? - upita Cvijet.- Cvijet živi nekoliko dana, a Stablo mnogo godina - reče Stablo. - I to je sve ? - Ne - odgovori Stablo. - Mi Stabla izdržimo i najjače vetrove, a vi, Cvijetovi, prehladite se i od najblažeg lahora. - To je sve? - ponovno upita Cvijet. - Vas mogu ubrati i darovati. Vas se može staviti u vazu i njegovati. Vas ljudi vole, a i vi volite ljude. A s nama Stablima je drukčije. Nas ne mogu ubrati i pokloniti. I ne mogu nas staviti u vazu i njegovati. Mi uvek ostajemo po strani. - Zar smo mi Cvijetovi na putu? - Ne, uglavnom niste. Ali ljudi vas primjete i kada ste daleko od puta. Često vas i pogaze. Uostalom, lako je pogaziti one koji vole, jer oni nisu zaštićeni. - Šta se dogodi kada neko pogazi Cvijet? - To se uvijek sazna. I zbog toga se može mnogo plakati. Neki i nakon mnogo vremena spominju pregažen cvijet. Nas Stabla niko ne može pregaziti, ali nas i ne vole kao što vole Cvijetove. - Onda si ti - reče mu Cvijet - izuzetak među Stablima, jer tebe voli jedan mali Cvijet. Kada je oko podneva pripeklo sunce, Stablo je svojom sjenom zaštitilo Cvjetić.
